OSVRT ŽELJKE CVJETAN GORTINSKI NA DEMENCIJU I ANGAŽMAN U SUAB-u

Od avgusta 2023. radim kao drama terapeut volonter u Srpskom udruženju za Alchajmerovu bolest – SUAB. Ovo je jedino udruženje te vrste u Republici Srbiji, koje ima misiju da informiše javnost, gradi društvenu svest, razbija stigmu o toj bolesti i koje je organizovano da bi pomagalo obolelim od bolesti demencije i njihovim staraocima i porodicama osnivanjem dnevnog boravka, a pored toga, i zalaganjem da se takva inicijativa proširi i aktivno i akciono, a i teritorijalno po celoj Srbiji.

Ove godine SUAB je postao i punopravni član organizacije Alzheimer Europe, a radi se i na tome da postane član svetske organizacije ADI (Alzheimer’s Disease International), koja pokriva preko sto zemalja sveta, kako bi se demencija globalno prepoznala kao jedan od najvažnijih prioriteta u zdravstvenoj profesionalnoj javnosti, a i na svim društvenim nivoima.

Generalno govoreći, oboleli od demencije i njihove porodice traže pomoć u svim sferama života. Dnevni boravak i njihovo organizovanje u svim gradovima Srbije bi bio prvi korak ka stvaranju društva koje je svesno da ovo oboljenje sve više dotiče celokupnu ekonomsku stvarnost jedne zemlje. Na primer, izračunato je da globalni svetski trošak koji demencija kao bolest ostvaruje iznosi preko 1.3 triliona US dolara, prema objavljenim podacima od strane ADI. Uviđa se slikovito, na primer, da je demencija država, a ne bolest, bila bi po svom učinku sedamnaesta zemlja sveta po svojoj ekonomskoj moći. Danas, približno pedeset i pet miliona ljudi živi sa demencijom u svetu. Predviđa se da će ta brojka porasti na sto trideset i devet miliona do 2050. godine. Više od 60% obolelih živi u siromašnijim i manje razvijenim zemljama sveta, a toj grupi zemalja pripada i Srbija.

Naša zemlja još uvek nema Nacionalni plan delanja, zaštite i organizovanje infrastrukture za ovu bolest. U mnogim društvenim miljeima ova bolest se karakteriše kao normalni deo procesa starenja. Čak i veliki procenat profesionalaca, svuda u svetu, pa i kod nas, u svim sferama medicine ima istu vrstu razmišljanja. Izučavanja pokazuju da to nije tačno. Demencija nije normalni deo starenja. Takođe, kada se dijagnoza uspostavi, porodica pribegava izolaciji i tako se obraća ili staračkim domovima sa oskudnim ili nepostojećim specijalizovanim programima ili se privatno angažuju osobe koje često nisu profesionalno pripremljene da se staraju o licima koja imaju demenciju. Bilo bi veoma važno da se država uključi u planiranje školovanih kadrova, izgradnju odgovarajućih ustanova brige i podrške kako obolelima, tako i njihovim porodicama.

Čast mi je da vežbe i intervencije pružam u radu sa obolelima u privremenom „dnevnom boravku”, svakog četvrtaka u Mesnoj zajednici „Gazela” na Novom Beogradu. Drama terapija je terapija koja koristi pozorišna sredstva u terapeutske svrhe. To je pre svega aktivna terapija u kojoj učesnici koriste sve od pokreta, do crtanja, muzike i igranja objedinjujući sva kreativna sredstva u prostoru poput pozorišne drame koja je na neki način prisvojila i objedinila sva sredstva raznih umetničkih disciplina.

Kao drama terapeut radosna sam jer mogu da ponudim obolelima, ali ne samo obolelima od demencije, nego i ljudima koji žele da vežbaju radi prevencije, sadržaj koji stimuliše emotivne i mentalne kapacitete jedne ličnosti. Kroz igru i osmišljene aktivnosti oboleli vežbaju motoriku, koncentraciju, a iznad svega imaju radost igranja i pevanja u okruženju gde ne moraju da budu izolovani ili da se smatraju manje vrednim od drugih ljudi. Svi su dobrodošli da nađu pet minuta prevencije i olakšanja ili radosnog osmeha koje čak i ljudi koji žive sa demencijom u poodmaklim fazama bolesti doživljavaju. Iznad svega ovakvi sadržaji nude srodnicima mesto gde mogu da razmene svoja iskustva, mogu da se požale jedni drugima i dobiju neke konkretne savete kako bi poboljšali uslove življenja članova svojih porodica, a i njih samih.

Obično radimo fizičke vežbe na početku radionice kako bi se vežbali mišići, potom imamo aktivnosti koje su mentalna stimulacija, onda pevamo, igramo kolo, igramo se loptom, ili imamo neku drugu vrstu aktivnosti. Ponekad imamo specijalne aktivnosti, poput dekupaža, ili slikanja itd. Napomenimo da fizičke aktivnosti pospešuju rad moždanih ćelija. Utvrđeno je da se nivo takozvanog T proteina, ili bolje rečeno Tau proteina (MAPT), koji pomaže da struktura moždanih ćelija bude stabilna, povećava usled vežbi. Takođe fizička aktivnost, svaka vrsta fizičke aktivnosti i vežbi, angažuje veći deo mišićnih grupa. Prilikom vežbanja se unosi više kiseonika, podstiče se cirkulacija, a time se pospešuje i rad mozga. Tako, fizičke aktivnosti, poput ovih koje mi radimo u Mesnoj zajednici „Gazela”, jesu značajan vid prevencije protiv bolesti demencije.

Naši korisnici uživaju u socijalizaciji i uglavnom izađu sa radionice u boljem raspoloženju. Načinom na koji pristupam korisnicima ovakvih radionica, a za to sam se školovala kao drama terapeut u Institutu za drama terapiju u Los Anđelesu u Kaliforniji (Drama Therapy Institue Los Angeles), imam izuzetnu privilegiju da radim sa divnim ljudima koji su nekada bili zdravi, aktivni članovi društva. Neki su bili na samom vrhuncu svojih profesionalnih branši. Sada je njihov zajednički imenitelj neka vrsta demencije koja ih polako mrvi i kao samosvesna bića i kao ličnosti, oduzima im autonomiju, volju, identitet. Mi smo tu da njihov život učinimo bogatijim. Radujem se što sam i ja mali deo njihove borbe za radost i društveni kvalitet života.

Zamislite kada bi postojale stručno koncipirane radionice u svakoj bolnici ili domu zdravlja za ljude koji žive sa nekom vrstom demencije, kada bi postojali dnevni boravci u kojima bi stručan kadar vodio računa o obolelima. Na taj način bi ljudi koji su dobili ovakvu dijagnozu imali bolji život, a njihovi srodnici i porodica bi mogli da rade i ne budu preopterećeni pitanjima, sumnjama, bolovima i izolacijom. A povrh svega toga i velikim finansijskim izazovima.

Za sada možemo ponuditi konstruktivno osmišljeno tročasovno druženje četvrtkom. Dovedite vaše najmilije koji su dobili dijagnozu i provedite sa nama nekoliko sati, pridružite nam se kako bi bar jedanput nedeljno imali korisne aktivnosti, a koje su takođe i preventivne aktivnosti protiv demencije. Priključite nam se kao volonteri, kao ljudi koji nam daju podršku, kao navijači, advokati, aktivisti. Zajedno ćemo biti spremniji da se suočimo sa izazovima koje nam bolesti demencije donose kao pojedincima, a i društvu.

Foto: Lični album