Promene u ponašanju osoba sa demencijom

Promene u ponašanju kod osoba sa demencijom su uobičajene. One mogu da izlože velikom pritisku članove porodice i negovatelje. Naročito može da bude uznemirujuće ako se neko, ko je ranije bio nežan i pun ljubavi, ponaša na čudan i agresivan način.

Zašto se ponašanje menja?

Postoje mnogi razlozi zbog kojih ponašanje neke osobe može da se menja. Demencija je posledica promena koje se dešavaju u mozgu i utiče na memoriju, raspoloženje i ponašanje osobe. Ponekad ponašanje može biti povezano sa tim promenama koje se dešavaju u mozgu. U drugim slučajevima, mogu da nastanu promene u okruženju jedne osobe, njenom zdravstvenom stanju ili lekovima što može da podstakne takvo ponašanje. Možda je neka aktivnost, kao što je na primer kupanje, previše teška. Ili se osoba možda ne oseća dobro fizički. Demencija pogađa ljude različito i smanjuje sposobnost osoba da iskažu svoje potrebe i podnose stresne okolnosti u svojoj sredini.

Shvatanje zašto se neko ponaša na određeni način, može da vam da neke ideje kako da se sa tim nosite.

Odakle da krenete?

Uvek razgovarajte o onome što vas zabrinjava u promeni ponašanja drage osobe, sa lekarom koji će da proveri da li je prisutno telesno oboljenje ili nelagodnost i da da neki savet. On će da kaže da li je u osnovi psihijatrijska bolest i moći će da proveri lekove koje osoba pije.

Kako da se nosite sa tim?

Nositi se sa izmenjenim ponašanjem drage osobe može da bude veoma teško i često je stvar pokušaja i pogrešaka. Uvek imajte na umu da ponašanje nije namerno. Ljutnja i agresivnost su često usmereni na članove porodice i negovatelje, jer su im oni najbliži. Ponašanje je van kontrole osobe sa demencijom i ono može da je preplaši. Potrebna im je podrška, čak iako ne izgleda tako.

Šta da pokušate?

  • Ako se obezbedi miran prostor bez stresova u kome osoba sa demencijom prati poznatu rutinu, to može da pomogne da se izbegnu neka nezgodna ponašanja.
  • Nemojte menjati okruženje. Ljudi sa demencijom mogu da se uznemire ako se nađu u nepoznatoj situaciji ili u grupi nepoznatih ljudi gde se osećaju zbunjeno i nisu u stanju da se snađu. Frustracija izazvana time što nisu u stanju da ispune očekivanja drugih ljudi može da bude dovoljna da podstakne promenu ponašanja.
  • Ako ponašanje postane nezgodno, najbolje je uzdržati se od bilo kakvog fizičkog kontakta, kao što je obuzdavanje ili izvođenje napolje ili prilaženje otpozadi. Bilo bi bolje ostaviti dragu osobu dok se ne smiri ili pozvati komšiju ili prijatelja kao podršku.
  • Izbegavajte kažnjavanje. Osoba se možda neće ni sećati tog događaja pa zbog toga neće moći ništa ni da nauči iz toga.
  • Govorite sporo, tihim glasom koji ohrabruje.
  • Ćutite ili ostanite neutralni ako vam osoba kaže nešto što vam se učini pogrešnim ili konfuznim.

Agresivnost

Može biti fizička, na primer udaranje, ili verbalna, na primer uvredljiv rečnik. Agresivno ponašanje je obično izražavanje ljutnje, straha ili frustracije.

Šta u tom slučaju da pokušate?

  • Agresivnost može da bude zbog frustracije, na primer, zaključavanje vrata može da spreči osobu da luta, ali može da proizvede povećanu frustraciju.
  • Aktivnost i vežbanje mogu da pomognu da se spreče neki ispadi
  • Ako se osobi priđe polako, tako da ona može jasno u celosti da vas vidi, može da pomogne. Objasnite kratko i jasnim rečima šta će dalje da se desi, na primer: „Pomoćiću ti da skineš kaput“. Tako može kod osobe da se izbegne osećaj da je neko napada i da postane agresivna u znak samoodbrane.
  • Proverite da li je agresivno ponašanje vezano za nešto što osoba želi da dobije. Ako jeste, pokušajte da predvidite te potrebe, jer to može da pomogne.

Burno reagovanje

Neki ljudi sa demencijom burno reaguju zbog sitnica ili i najmanje kritike. Mogu da vrište ili viču, da nerazumno okrivljuju druge, da se previše uznemire ili da budu previše tvrdoglavi, ili da plaču ili da se smeju nekontrolisano ili neprikladno. Ili, osoba može da se povuče u sebe. Ova tendencija da deluju prenaglašeno je deo bolestii i naziva se „katastrofična reakcija“. Ponekad je katastrofična reakcija prvo što ukazuje na demenciju. Ovo može da bude prolazna faza koja nestaje kako bolest napreduje ili može da potraje neko vreme. Katastrofično ponašanje može biti rezultat:

  • Stresa izazvanog preobimnim zahtevima u nekoj situaciji.
  • Frustracije izazvane pogrešno protumačenim porukama.
  • Zbog neke druge bolesti.

Ovo ponašanje može da se javi veoma brzo i da uplaši porodicu i negovatelje. Međutim, ako se odgonetne šta pokreće katastrofično ponašanje ono ponekad može da se spreči. Vođenje dnevnika može da pomogne da se utvrde okolnosti pod kojima se ono javlja. Ako ovo nije moguće, mogu da se nađu načini kako da se vlada ovakvim ponašanjem brzo i efikasno, koristeći neke od ranije navedenih preporuka.

Nagomilavanje stvari

Osobe koje žive sa demencijom često mogu da izgledaju kao da traže nešto što veruju da su izgubile pa nagomilavaju stvari da bi ih sačuvali.

Za nagomilavanje razlozi mogu da budu:

  • Usamljenost. Kada je osoba koja boluje od demencije ostavljena sama ili kada oseti da je zapostavljena, onda se ona može potpuno okrenuti samoj sebi. Potreba za nagomilavanjem je česta reakcija
  • Sećanja iz prošlosti. Događaji iz sadašnjosti mogu da podstaknu sećanja iz prošlosti kao, na primer, da su živeli sa braćom ili sestrama koji su uzimali njihove stvari, ili ako su živeli u oskudici ili za vreme rata sa malom decom koju je trebalo hraniti.
  • Gubitak. Osobe sa demencijom neprekidno gube delove svog života. Gubitak prijatelja, porodice, značajne uloge u životu, prihoda i dobrog pamćenja mogu da povećaju potrebu za nagomilavanjem.
  • Strah. Strah da neko može da ih opljačka je još jedan čest osećaj. Osoba može da sakrije nešto dragoceno, da zaboravi gde je to sakrila, a zatim da optuži nekoga da je to ukrao.

Šta da pokušate?

  • Saznajte gde osoba najčešće skriva stvari pa izgubljene stvari prvo potražite na tim mestima.
  • Dajte osobi fijoku punu sitnica i zadajte joj da sve sredi jer to može da joj zadovolji potrebu da bude uposlena.
  • Uverite se da osoba može da se snalazi u prostoru, jer nemogućnost da prepozna sredinu u kojoj se nalazi može da poveća potrebu za nagomilavanjem.

Ponavljajuće ponašanje

Osobe sa demencijom mogu mnogo puta da kažu istu stvar ili da postavljaju ista pitanja. Mogu da se prilepe uz vas i da vas prate kao senka, čak i da ulaze za vama u toalet. Takvo ponašanje može mnogo da vam smeta i da vas nervira. Ponavljajuće ponašanje uglavnom može da bude izazvano nesposobnošću osoba da pamte šta su rekle ili uradile.

Šta da pokušate?

  • Ako objašnjenja ne pomažu, ponekad možete da im prebacite pažnju na nešto drugo. Šetnja, hrana ili omiljena aktivnost mogu da pomognu.
  • Može da pomogne ako prihvatite njihova ispoljena osećanja. Na primer: „Šta danas radim?“ može da znači da se osoba oseća izgubljeno i nesigurno. Odgovor na ovo pitanje može da pomogne.
  • Na ponovljeno pitanje odgovorite kao da je postavljeno prvi put.
  • Ponavljanje istih pokreta može se smanjiti ako zadate osobi da nešto drugo radi svojim rukama, na primer da steže meku lopticu ili da savija odeću.

Razgovarajte sa lekarom o onome što vas zabrinjava vezano za promene u ponašanju obolele osobe i kako se one odražavaju na vas.

Adaptirano sa sajta “Dementia Australia”.

Foto: Virag Ištvan, Lepota starenja #1