Pronalaženje odgovarajuće strategije pamćenja za usporavanje kognitivnog pada

Koje su strategije pamćenja odgovarajuće za usporavanje kognitivnog pada kod osoba sa blagim kognitivnim oštećenjem?

Ilustracija – rawpixel.com

Koji je najbolji način da se poboljša pamćenje kako starimo? Novoobjavljeno istraživanje sugeriše da odgovor nije isti za sve. Ali kada profesor fizike u osnovnoj školi uči učenike kako da lakše zapamte II Njutnov zakon (F = ma) pomoću rečenice “Fića je mali automobil”, on ih pravilno usmerava i kako da uče u budućnosti.

U novom istraživanju koje su sproveli naučnici sa Univerziteta u Mičigenu i Medicinskog fakulteta Državnog univerziteta Pensilvanije upoređena su dva pristupa vežbanja pamćenja za osobe sa ranom fazom gubitka pamćenja.

Ova dva pristupa vežbanja pamćenja su mnemotehnika i razmaknuto ponavljanje. Mnemotehnika je mentalna strategija u kojoj ono što pokušavamo da zapamtimo povezujemo sa nečim drugim, kao što su reč (često akronim), rečenica (Fića je mali automobil) ili rima. Razmaknuto ponavljanje je mentalna strategija u kojoj se postepeno povećava količina vremena između provere zapamćenog.

Osobe sa blagim kognitivnim oštećenjem, stanjem koje može, a ne mora da dovede do Alchajmerove bolesti, bolje su pamtile informacije kada su koristile jednu od ove dve strategije pamćenja. Međutim, podaci i snimci mozga kojima se pomoću skenera otkriva koje su oblasti mozga aktivnije, pokazali su da svaka od ove dve strategije funkcioniše drugačije.

Različiti kognitivni treninzi – različiti efekti

“Naše istraživanje pokazuje da ljudima sa blagim kognitivnim oštećenjem možemo pomoći da povećaju količinu informacija koju uče i pamte. Različiti pristupi kognitivnom treningu, međutim, angažuju mozak na različite načine”, objašnjava glavni autor istraživanja dr Bendžamin Hempsted.

“Strategija mnemoničke obuke dovela je do povećanja akivnosti u oblastima mozga koje su često pogođene Alchajmerovom bolešću. Ovo je verovatno razlog zašto je ova strategija pomogla učesnicima da pamte više informacija i da ih pamte duže”, kaže Hempsted.

“Nasuprot tome, oni koji su imali trening razmaknutog ponavljanja imali su manju moždanu aktivnost. Ovo sugeriše da su primljene informacije obrađivali efikasnije.”

Kriš Satijan, koji je radio sa Hempstedom i njegovim timom, smatra da će kognitivni treninzi u bliskoj budućnosti verovatno postajati sve važniji u sadejstvu sa novim farmakološkim pristupima lečenju osoba sa neurodegenerativnim poremećajima.

Hempsted napominje da naučnici i kliničari ovu vrstu informacija mogu da iskoriste kako bi pomogli u identifikaciji nefarmakoloških tretmana koji su najbolji za njihove pacijente sa oštećenjem pamćenja.

Izvor: EurekAlert

Istraživanje: Toward rational use of cognitive training in those with mild cognitive impairment